Postovi
Zaista je tako priča počela. Onako ženski. Zapravo bajka.. Bila je lijepa, ali i ohola i nije mogla podnijeti da je netko ljepotom nadmaši. Imala je čarobno ogledalo, pa kad bi stala pred njega i ogledala se, govorila bi: Ogledalce, ogledalce, kaži meni, tko je najljepši u cijeloj zemlji? A ogledalo bi odgovaralo: Vi ste, kraljice, najljepši! Znala je da ogledalo govori istinu i bila je zadovoljna. A Snjeguljica je rasla i bivala sve ljepša. Kad je napunila sedam godina bila je lijepa poput vedrog dana, ljepša čak i od kraljice. Kad kraljica tada ponovno upita ogledalo:
– Ogledalce, ogledalce, kaži meni, tko je najljepši u cijeloj zemlji?
Ono joj odgovori:
– Vi ste lijepi, kraljice, ali Snjeguljica je ljepša!
Kraljica se uplaši i pozeleni od zavisti”.
Ovo je poznati motiv iz bajke o Snjeguljici braće Grimm, koji može poslužiti kao uvod u fenomen digitalnog doba pod nazivom “selfie”. Riječ “selfie”, koja označava autoportret načinjen, pametnim telefonom. “Selfie” je odabrana radi toga što je riječ dobila zamah na engleskog govornom području u 2013. te se proširila iz društvenih mreža u uobičajenu govornu oznaku za autoportretsku fotografiju. Riječ se prvi put pojavila na australskom internetskom forumu 2002. godine.
Osim što priziva “Snjeguljicu” i motiv ogledala, “selfie” podsjeća i na mit o Narcisu, koji je bio očaran svojim odrazom u jezeru. Ime Narcis od davnina se koristi za označavanje u sebe zaljubljenih, samodopadnih i egocentričnih ljudi. Narcisoidnost je opsjednutost samim sobom, a prema priručniku američkog psihijatrijskog udruženja za dijagnosticiranje i statistiku duševnih smetnji postoji i definicija narcisoidnog poremećaja osobnosti. Međutim, narcizam se može prenijeti i na cijelo društvo, čemu je Christopher Lasch posvetio knjigu “Narcistička kultura”. Lasch apostrofira narcizam kao bitnu odrednicu suvremenog društva, a neka novija istraživanja pokazala su da upravo na Facebooku najviše “vise” narcisoidne osobe.
Ispitanici su morali ispuniti testove osobnosti kojima se utvrđuje narcisoidnost, a onda su pregledani njihovi Facebook profili. Utvrđeno je kako narcisoidne osobe znatno češće od onih koje to nisu provjeravaju svoj Facebook profil, mijenjaju svoje statuse, dodaju nove fotografije i nadopunjuju osobne informacije. Također, narcisoidnost se očituje i kroz objavu velikog broja golišavih fotografija na Facebook profilima. U kontekstu narcizma suvremenog društva mogla bi se interpretirati i pojava fenomena “selfie”, koji se prvi put pojavio na australskom chatu u rujnu 2002. godine, kao opis autoportreta loše kvalitete u slengu. Godinama poslije riječ se prilično nezapaženo provlačila internetom, međutim u 2012. doživjela je veliki uspon do prave digitalne slave. Riječ “selfie” pokorila je konkurenciju koju su, između ostalih, činile i riječi “twerking”, “schmeat” i “bitcoin”.
Vezano uz pobjedu “selfiea”, Robert Mankoff zapitao se u The New Yorkeru: “Nije mi jasno zašto se danas ljudi žale da njihovu privatnost ugrožavaju vlada, Facebook i Google ili bučan susjed, kad se zapravo radi o tome da mi sami neprestano napadamo vlastitu privatnost?”. Snimanje sebe pred ogledalom u kupaonici i potreba da se taj fotografski autoportret podijeli na društvenim mrežama, uklapa se u razmatranja talijanskog psihijatra Willyja Pasinija koji smatra da je danas intima gotovo nestala. Ovoj temi posvetio je knjigu pod naslovom “Ponovno otkrivanje intime”. Riječ je o sociološko-psihološkoj studiji koja ukazuje na promjene koje su se dogodile u intimnoj sferi. U tijeku je reklamiranje privatnosti, piše Pasini, kao da su ljudi roba. Da bi ih se uzelo u obzir, moraju se reklamirati. Ovaj fenomen autor je, nasuprot intimi, nazvao – ekstima. To znači da smo trenutačno prisutni neprekidnoj eksternalizaciji osjećaja i seksualnosti. Poći na televiziju i ispričati osobne stvari postalo je normalno, a privatne se žalosti raspravljaju u javnosti. Willy Pasini nadalje objašnjava da nije slučajno da se današnji dnevnici više ne zaključavaju lokotićima, nego su postali javni. Blogovi, koji su svima dostupni, zapravo su online dnevnici, dok milijuni ljudi na Facebooku daju u javnost osobne fotografije, videozapise i osjećaje. Za razliku od toga, u prošlosti se privatnost dijelila samo s malim brojem osoba, dok su se koža i golotinja nekad skrivale.
Pojam “selfie” povezuje se s društvenim mrežama, a u zabavnoj industriji koristi se i riječ “selca” (kratica od “self camera”) u značenju snimanja samoga sebe. Takva fotografija može uključivati samo onoga koji snima ili su i drugi ljudi u fokusu, pa je to “group selfies”. Ove godine The Guardian je proizveo seriju filmova pod naslovom “Thinkfluencer”, koja istražuje “selfies” u Velikoj Britaniji. Ova tema inspirirala je i umjetnika Patricka Specchija (specchio na talijanskom znači zrcalo!), koji je realizirao izložbu “Art in Translation: Selfie, The 20/20 Experience”. Izložba je osmišljena tako da su posjetitelji mogli snimati sebe digitalnom kamerom ogledajući se u velikom ogledalu.
Neki primjeri iz prošlosti pokazuju da korijene fenomena “selfie” možemo tražiti i ranije od našeg doba. Tako postoji podatak da je ruska kneginja Anastasija Nikolajevna još 1914. napravila jedan od prvih tinejdžerskih autoportreta koristeći ogledalo i kameru Kodak Brownie. U popratnom pismu objasnila je da nije bilo lako snimati se u zrcalu, jer se ruka s kamerom tresla. Tipični “selfie” elementi povezani su s “MySpace pics”: djevojka u kupaonici ili mladić s razgolićenim torzom. Prije nego što je Facebook postao dominantna društvena mreža, samosnimljene fotografije bile su uobičajene na MySpaceu. Fotografski autoportreti na “MySpace pics” bili su amaterski, najčešće snimljeni pred ogledalom u kupaonici. Za korisnike Facebooka oni su postali primjer lošeg ukusa. Za razliku od toga, rani autoportreti na Facebooku bili su bolje fokusirani i oblikovani.
Godina 2016. je postala godina «selfie» fotografija pa su tako andoroid i IOS operativni sistemi ugradili opciju prepoznavanja selfie slika među albumom fotografija. I da, ne važi više mit o ženskoj priči. Grim je naslutio a cijeli svijet usvojio, pa i muškarci!
