Postovi
Juni je mjesec u svijetu i u zraku na hiljade diploma vri. Treći juni je najuspješni dan u mom životu. Zaspao sam kao diplomirani profesor, a probudio se kao magistar.
Naime, na inicijativu ministra za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo Elvira Kazazovića Senat Univerziteta u Sarajevu usvojio je Zaključak da studenti koji su završili stručni akademski studij koji je trajao četiri ili pet godina, ovisno o fakultetu, a koji su pohađali prije bolonjskog procesa imaju diplome koje će od sada biti ekvivalent master studijama Drugog ciklusa studija po bolonjskom procesu.
Većina članova Senata podržala su ovaj prijedlog smatrajući da će to doprinijeti kvalitetnijem procesu obrazovanja. Na koji način će obično preimenovanje diploma doprinijeti kvalitetnijem procesu obrazovanja, to izgleda u ovom trenutku niko sa sigurnošću ne može reći. Možda će se utoliko rješiti zbrka oko toga ko ima prednost pri zapošljavanju, iako je razumije se, imaju oni sa partijskih spiskova, koji se godinama kisele po partijskim ladicama, ali se kvalitet obrazovanja zbog same te činjenice neće poboljšati.
Ovo pokrštavanje diploma u režiji ministarstva obrazovanja KS iznjedrilo je more apsurda a dva najznačajnija u kontekstu verfikacije diploma su to da; po najnovijoj ekvivaleniciji, sada uopće nemamo diplomirane, profesore, inžinjere, itd, jer oni automatski doživljavaju hidžru iz profesorske "Meke" u magistarsku "Medinu", a svi oni diplomci kojima je ponestalo sistema po kojem su se školovali i koji su pozavršavali svakojake mastere postaju svjesni činjenice da je to bila bespotrebna rabota, jer se u tome slučaju nije morao ni upisivati master da bi se jednog dana magistriralo, ili da ovo ne bi zvučalo zlurado, reći ću, postalo magistrom, jer kao što se vidi, nije isto magistrirati i postati magistrom. Trebalo je dakle samo čekati da diploma nadođe ko tijesto a onda je pretvoriti u hljeb magistarski.
Bolonjicima kao jedina utjeha ostaje to što su za godinu više studija nego ovi potonji imali priliku da nauče nešto više. Jesu li je iskoristili da usvoje neka viša znanja od svojih novopečenih kolega po tituli, to je zaista teško procijeniti koliko je uopće teško procijeniti kvalitet diploma u Bosni i Hercegovini. S druge strane postavlja se još jedno ozbiljno pitanje. Zbog čega su svoje vrijeme i novac izdvajali svi oni koji su kao što rekoh nakon završenog sedmog stepena obrazovanja po starom sistemu, da bi neko ko nije uložio nikakve napore u tome cilju danas imao istu akademsku kvalifikaciju? Biće da tu vrijedi stara narodna : " hajde Alija da je više vojske".
Ipak inicijativa koja je danas usvojena nije nikakva novost, iako je medijski odjeknula. Ona je samo otjelovljenje dosadašnje prakse pri verifikaciji diploma, i nije nikava tajna to da su pri konkursima za zapošljavanje na jednak način tretirane i diplome po starom sistemu, sedmog stepena i bolonjski masteri, i to zna svako onaj koji ikada aplicirao za posao u javnoj ustanovi, primjera radi, nekoj školi.
Stoga je inicijativa ministra Kazazovića logičan slijed događaja po pitanju ovog problema. Niti ga je Kazazović izmislio niti ga je, bojim se, drugačije mogao rješiti. Možda i griješim. Možda neko Kazazoviću ima za ponuditi bolji prijedlog. Studenti i svršenici magisterija koji su svih ovih godina nijemo posmatrali kako bujica bolonjskog procesa odonosi njihove zamućene snove, sigurno nemaju. Ili možda imaju. Ne znam! Sva je sreća pa postoje društvene mreže na kojima se može iskaliti bijes.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala.
Većina članova Senata podržala su ovaj prijedlog smatrajući da će to doprinijeti kvalitetnijem procesu obrazovanja. Na koji način će obično preimenovanje diploma doprinijeti kvalitetnijem procesu obrazovanja, to izgleda u ovom trenutku niko sa sigurnošću ne može reći. Možda će se utoliko rješiti zbrka oko toga ko ima prednost pri zapošljavanju, iako je razumije se, imaju oni sa partijskih spiskova, koji se godinama kisele po partijskim ladicama, ali se kvalitet obrazovanja zbog same te činjenice neće poboljšati.
Ovo pokrštavanje diploma u režiji ministarstva obrazovanja KS iznjedrilo je more apsurda a dva najznačajnija u kontekstu verfikacije diploma su to da; po najnovijoj ekvivaleniciji, sada uopće nemamo diplomirane, profesore, inžinjere, itd, jer oni automatski doživljavaju hidžru iz profesorske "Meke" u magistarsku "Medinu", a svi oni diplomci kojima je ponestalo sistema po kojem su se školovali i koji su pozavršavali svakojake mastere postaju svjesni činjenice da je to bila bespotrebna rabota, jer se u tome slučaju nije morao ni upisivati master da bi se jednog dana magistriralo, ili da ovo ne bi zvučalo zlurado, reći ću, postalo magistrom, jer kao što se vidi, nije isto magistrirati i postati magistrom. Trebalo je dakle samo čekati da diploma nadođe ko tijesto a onda je pretvoriti u hljeb magistarski.
Bolonjicima kao jedina utjeha ostaje to što su za godinu više studija nego ovi potonji imali priliku da nauče nešto više. Jesu li je iskoristili da usvoje neka viša znanja od svojih novopečenih kolega po tituli, to je zaista teško procijeniti koliko je uopće teško procijeniti kvalitet diploma u Bosni i Hercegovini. S druge strane postavlja se još jedno ozbiljno pitanje. Zbog čega su svoje vrijeme i novac izdvajali svi oni koji su kao što rekoh nakon završenog sedmog stepena obrazovanja po starom sistemu, da bi neko ko nije uložio nikakve napore u tome cilju danas imao istu akademsku kvalifikaciju? Biće da tu vrijedi stara narodna : " hajde Alija da je više vojske".
Ipak inicijativa koja je danas usvojena nije nikakva novost, iako je medijski odjeknula. Ona je samo otjelovljenje dosadašnje prakse pri verifikaciji diploma, i nije nikava tajna to da su pri konkursima za zapošljavanje na jednak način tretirane i diplome po starom sistemu, sedmog stepena i bolonjski masteri, i to zna svako onaj koji ikada aplicirao za posao u javnoj ustanovi, primjera radi, nekoj školi.
Stoga je inicijativa ministra Kazazovića logičan slijed događaja po pitanju ovog problema. Niti ga je Kazazović izmislio niti ga je, bojim se, drugačije mogao rješiti. Možda i griješim. Možda neko Kazazoviću ima za ponuditi bolji prijedlog. Studenti i svršenici magisterija koji su svih ovih godina nijemo posmatrali kako bujica bolonjskog procesa odonosi njihove zamućene snove, sigurno nemaju. Ili možda imaju. Ne znam! Sva je sreća pa postoje društvene mreže na kojima se može iskaliti bijes.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala.
0 komentari:
Objavi komentar